Likovna kritika

U Kotoru je sinoć na tri lokacije u Starom gradu otvoren festival svjetlosti pod nazivom „Zasjaće palaci“ u organizaciji Kulturnog centra „Nikola Đurković“. Ova manifestacija privukla je pažnju velikog broja posjetilaca i predstavlja veoma atraktivnu ponudu Kotora, prenosi agencija Mediabiro.

Sekretarka za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, Tatjana Kriještorac, kazala je da se poslije pauze od godinu i po odigrava festival „Zasjaće palaci“ koji je još 2017. inicirala i organizovala gradska galerija Kotor koja je inače organizaciona jedinica Kultunog centra „Nikola Đurković“:

„Festival je zamišljen kao niz samostalnih prezentacija likovnih umjetnika. Ideja je bila da izađemo iz prostora galerije, da nametnemo likovinu umjetnost publici i da iskoristimo ovu odličnu scenografiju koju Kotor ima za jedan malo drugačiji način prikazivanja likovnog stvaralaštva“, kazala je ona.

Kriještorac kaže da je ovo međunarodni festival te da su učestvovali umjetnici iz SAD, Meksika, Italije, Bjelorusije, Ukrajine, Rusije, Srbije, BiH i naše zemlje.

Učesnici, likovni umjetnici, saglasni su da je ovo specifičan festival koji je lijepo osmišljen.

Slikar Branko Mrdak iz Podgorice rekao je da je ovo predstavljanje i grada i umjetnika i približavanje umjetnosti publici. Smatra da su, usljed korone, ljudi malo izgubili osjećaj da idu u galerije.

Slikar Vladan Ranđelović istakao je kako je ovaj festival specifičan:

„Još nijesam učestvovao na sličnom događaju. Sve je interesantno, sam Kotor kao grad, interesantna je i ideja da se na ovaj način realizuju mini samostalne izložbe. Imao sam 50ak samostalnih izložbi u svojoj biografiji ali nijednu na ovakav način. Specifičan doživljaj, atmosfera i publika“, kaže Ranđelović.

Umjetnica Jelena Zlatković mišljenja je da je sjajno što su Kotor i uopšte Crna Gora, otvoreni za umjetnost:

„To je dobro za umjetnika i za komunikaciju između učesnika i za samu atmosferu“, kazala je Zlatković.

preuzeto sa: https://radiojadran.com/festival-svjetlosti-u-kotoru-zasjace-palaci-okupio-35-umjentika/

Nevjerujem puno slikarima koji objašnjavaju (verbalno) svoja djela.

Više sam spremna da prihvatim kao istinu priču slikara saopštenu čisto likovnim jeyikom. Dakle, potpuno prirodnim mi se čini da Branko Mrdak svoju konverzaciju sa nama vrši svojevrsnim pikturalnim Dijalozima.

„Polje moći“ je bojeno/bojevno polje gdje se sučeljavaju, sustiču i mimoilaze najraznovrsniji odnosi kodifikovane znakovnosti, čije su osnovne morfološke determinante čisto likovne boja-linij-prostor.

Sve što se dešava unutar dijaloga je tim odnosima podređeno/uslovljeno.

Od „drame trenutka“ do poetične, lirske melanholičnosti, od aluzivne naracije do monološkog diskursa sa samim sobom. U duhu velikih ekspresionista, koji su početkom dvadesetog vijeka deklarativno izjavljivali...“Svaka boja skriva u sebi svoju dušu koja (me) usrećuje, odbija ili podstiče...“, Branko Mrdak nam svojim slikama ne reprodukuje stvarnost i ne nudi inpresionistička snoviđenja, već čistom likovnom leksikom gradi specifičnu unutarnju priču uobličenih očiglednosti. Čula efermenog života nas obmanjuju, stvarajuči, često, nerealne slike i zato se Mrdak oslanja Na snagu nutrine i sinergizma strukturnih likovnih elemenata koji funkcionišu na principu razmjene prvo međusobnog dijaloga i funkcije, a potom se konverzacija obavlja disperzivno u više pravaca i upućuje ka onima koji su spremni da učestvuju – u dijalogu, kao pasivni percepijenti ili živući aktivizirani idiomi. Mistična unutrašnjost konstrukcija je nukleus rađanja tkiva slike, koja oslonjena na apstraktno ekspresivni duktus u naznakama oblikuje čovjeka – glave – portreta – oči.

Egzekutivno Mrdak se igra bojama – nanoseći ih u najsmjelijim i raznovrsnim potezima, varirajućim gustinama, kapanjima, kontrastima i uopšte jednom definisanom eksperimentu, u kojem sve može biti relativno, osim impresivnog i gotovo idolopoklonskog odnosa boji.

Traženje sebe, apstraktno koliko i bukvalno jedna je od univerzalnih tema ljudske egzistencije, u svim vidovima njene pojavnosti, pa i u umjetnosti. Centriranjem formi u polju, sugerišući središte mjesto priče, pa stoga i značenja, Mrdak nam nudi svojevrsnu scenografiju za koncept indetiteta.

Neprdvidljive sugestivne snage i kaleidoskopske zavodljivosti krećemo se kroz svijet bojenih dijaloga Branka Mrdaka, otvarajući prostor novim, tek započetim diskursima umjetničke kohabitacije

Anastazija Miranović, istoričar umjetnosti

Slike koje su večeras pred nama ona su vrsta umjetnosti čija recepcija zapravo od nas zahtijeva priličan interpretativni napor. Idealni posmatrač slika Branka Mrdaka bio bi čovjek temeljno upoznat sa istorijom umjetnosti, osobito one XX vijeka. A ja sam samo pisac - covjek koji proizvodi tekst. Pravo govoreći, u pokušaju da što bolje razumijem - i prije svega, da što bolje vidim - Mrdakove slike, potražio sam pomoć stručnjaka. Pogledao sam: šta to o njima imaju reći naši likovni kritičari. Moram priznati da mi ta pisma, ma kako nedvojbeno učena i lijepo napisana, nisu bila od pomoći. O slikama Branka Mrdaka pisao je i moj dragi prijatelj, i veliki crnogorski pjesnik Mladen Lompar.  Kritičari se slažu, i što je najmanje bitno - i ja se slažem: Branko Mrdak je sjajan slikar. To je ono što svi vidimo. Nevolje nastaju u pokušaju da opišemo: šta je to što vidimo. Kada kritičari koriste mnogo termina koji prije pripadaju rječniuku stranih rijeci i izraza nego svakodnevnom govoru, i kada se, kako tekst odmiče, te riječi množe i stvaraju vatromet koji umjesto da nož osvijetli sve oslijepi, jasno je da i kritičari imaju isti problem - objasniti, dakle, šta je to što vidimo.

A trik je zapravo jednostavan - na slikama Branka Mrdaka govori boja. A ona ne govori riječima. Stoga je pokušaj da se taj govor prevede u naš jezik unaprijed osuđen na, u najboljem sličaju, djelimičan uspijeh. Čak je i vrhunska poezija vrlo teško prevodiva na drugi jezik - koliko teško to mora biti sa vrhunskim slikarstvom.

Dio tajne otkrio mi je sam Mrdak, dole smo šetajuci jednom od kamenih građevina ulcinjskog Starog grada posmatrali njegove slike.  Nasuprot klasičnom načinu gradjenja slike, po kojem se hladni tonovi smještaju u pozadinu, dok topli izbijaju u prvi plan, Mrdak tvori pozadinu od toplih boja, dok one hladne  pušta da govore  iz prvog  plana.  Ova  radikalna  i plodotvorna strategija  je jedna od stvari po kojima se vrijedni i osobeni opus Branka Mrdaka razlikuje od tolikih drugih.

U uvjerenju da ćete uživati u slikama Branka Mrdaka, ovu izložbu proglašavam otvorenom.

Andrej Nikolaidis
književnik

Poštovane dame i gospodo
Čini mi osobitu čast i zadovoljstvo što mi je večeras povjerena dužnost da vam se obratim povodom otvaranja izložbe Dobroslava i Branka Mrdaka u uglednoj budvanskoj galeriji Santa Marija.
Posebno ističem da me za autore izložbenog projekta organizovanog od strane Grada Teatra, veže dugogodišnje porodično i lično prijateljstvo kao i stručna saradnja – sa Dobroslavom kao kolegom na trebinjskoj ALU, sa Brankom kao bivšim studentom na cetinjskoj FLU.
Radovi koji će od večeras biti dostupni publici predstavljaju crteže i slike iz ciklusa „Eros“ i „Dijalozi“ i, s obzirom da i sam imam priliku da ih po prvi put bliže vizuelno doživim, uočavam, iako je riječ o ocu i sinu kao izlagaču, da su rezultat različitih likovnih koncepata i promišljenja.
Kreativni koncept „Erosa“ u interpretaciji Dobroslava Mrdaka tretira sa inzvarednom crtačkom vještinom ženskog akta u čijoj linearnoj konstrukciji, lišene sterilne reproduktivnosti, jasno uočavamo suptilnost erotike i erotičnosti u okviru kojih je eliminisana jeftina vulgarnost koja često prati istu ili sličnu tematiku.
Veoma sam iznenađen, u pozitivnom kvalitativnom smislu, prezentiranim radovima Branka Mrdaka koji označavaju značajan pomak u razvoju ovog mladog talentovanog autora. Po vokaciji ih možemo svrstati u sfere apstraktnog neoekspresionizma u kome isijava prefinjena ličnost u lepršavoj, ali snažnoj, kolorističkoj igri bojenih linija, akcenata i vješto komponovanih ploha.
Kako nam sam čin pristupa otvaranju izložbe, shodno konvencijama, ne dozvoljava šire kritičke opservacije i analize, dozvolite mi da uputim čestitke Dobroslavu i Branku na kvalitetu večerašnjeg umjetničkog nastupa i organizatoru što nam je omogućio realizaciju ovog projekta, nakon čega možete smatrati izložbu otvorenom.

Aleksandar – Saša Čillikov
istoričar umjetnosti