Likovna kritika

Branka Mrdaka je odgojila cetinjska akademija. Počeo je figuracijom (ribe), radeći je gotovo aluzivno ćvrstom linijom. Ovaj postupak je vremenom umekšavao do transformacije figure u asocijativnu masu sa kolorističkom prevagom, do radova bliskih lirskoj poluapstrakciji. Svi nose naziv Dijalozi i pretenduju na čisti lirski “samosusret” i prefinjeno imaginativno polje kolorističke saglasnosti.
Predmeti na ovim slikama nemaju evokativnost, već iz poluapstraktne linearne dvodimenzionalnosti prelaze u svjetlosne pikturalne slojeve. Dakle, linearna arabeska ne prati oblik i njegovu prepoznatljivost nego se iz slikareve imaginacije pojavljuje kao autohtoni product.
Ovo slikarstvo, ostvareno novim, stvarnim plastičkim činjenicama, je nastajalo kao izraz osmišljene estetike, i ne smije biti prećutano. Ne sjećam se da je u Crnogorskoj umjetnosti do danas priređena slična izložba – oca i sina. I što je još neobičnije, nemaju lčikovnu srodnost. I zasebno, ovi opusi bi predstavljalidogađaj na našoj likovnoj sceni.

Mladen Lompar